Zlatno pravilo

Vincent van Gogh, prikaz priče o dobrom Samarićaninu, koja naglašava zlatno pravilo.

Zlatno pravilo morala je temeljno etičko načelo koje propisuje sljedeće:

  • Čini drugima što želiš sebi (pozitivna forma)[1]
  • Ne čini drugima što ne želiš sebi (negativna forma, poznata kao srebrno pravilo).

Univerzalnost zlatnog pravila ogleda se u tome što propisuje jednak odnos prema svim ljudima, a ne samo prema pripadnicima svoje grupe. Tokom historije mnogi filozofi i vjerske vođe isticali su razne vidove ovog univerzalnog moralnog načela kao poželjan odnos u ljudskoj zajednici. Zlatno pravilo nalazi se u temeljima raznih etičkih sistema, kao i u temelju modernog koncepta ljudskih prava.[2][3] Također se nalazi u korijenu različitih kultura i predstavlja moralni standard za rješavanje njihovih sukoba.[1][4]

Skupština svjetskih religija je 1993. usvojila Deklaraciju prema globalnoj etici, koja proglašava zlatno pravilo kao zajedničko načelo za mnoge religije.[5] Inicijalnu deklaraciju je potpisalo 143 predstavnika svih najvećih svjetskih religija, uključujući bahai vjeru, brahmanizam, budizam, kršćanstvo, hinduizam, starosjedilačku vjeru, islam, đainizam, judaizam, neopaganizam, sikizam, taoizam i zoroastrejstvo.[5][6]

Zlatno pravilo ne treba miješati s etikom reciprociteta, u smislu retributivne pravde, čija je poznata maksima "oko za oko, zub za zub". Nasuprot tome, ono propisuje da ljudima činimo ono što bismo željeli da oni nama čine, bez obzira na to šta nam oni zaista čine.

  1. ^ a b Antony Flew, ured. (1979). "golden rule". A Dictionary of Philosophy. London: Pan Books in association with The MacMillan Press. str. 134. ISBN 0-330-28359 X Provjerite vrijednost parametra |isbn=: checksum (pomoć). The maxim 'Do unto others as you would have them do unto you'. Various expressions of this fundamental moral rule are to be found in tenets of most religions and creeds through the ages, testifying to its universal applicability
  2. ^ A Dictionary of Philosophy (natuknica "golden rule", str. 134), London: Pan Books in association with The MacMillan Press, 1979; ISBN 0-330-28359-X pogrešan ISBN
  3. ^ Defined another way, it "refers to the balance in an interactive system such that each party has both rights and duties, and the subordinate norm of complementarity states that one's rights are the other's obligation."Bornstein, Marc H. (2002). Handbook of Parenting. Lawrence Erlbaum Associates. str. 5. ISBN 978-0-8058-3782-7. See also: Paden, William E. (2003). Interpreting the Sacred: Ways of Viewing Religion. Beacon Press. str. 131–132. ISBN 978-0-8070-7705-4.
  4. ^ Stace, Walter T. (1937; reprint 1975. uz dozvolu MacMillan Publishing Co. Inc.). The Concept of Morals. New York: The MacMillan Company. str. chapters on Ethical Relativity (str. 1–68), and Unity of Morals (str. 93, 98, 102). ISBN 0-8446-2990-1. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  5. ^ a b Towards a Global Ethic Arhivirano 16. 4. 2021. na Wayback Machine (An Initial Declaration) ReligiousTolerance.org. - Under the subtitle, "We Declare," see third paragraph. The first line reads, "We must treat others as we wish others to treat us."
  6. ^ "Parliament of the World's Religions - Towards a Global Ethic" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 11. 4. 2013. Pristupljeno 3. 12. 2011.

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search